Nije lako promijeniti karijeru. Nije lako niti promijeniti posao, a kamoli karijeru! Ovo naravno nije istina. Nerijetko čujemo da se ovaj ili onaj sukcesivno bavio ovim pa onim, bio lubeničar i stolar, potom butler pa... tko zna. Alex James je bio basist Blura pa je postao farmer pa je na farmi radio sir pa je pisao o siru za razne tiskovine i vodio radio emisiju o životu na farmi. Nekoć sam i sam čitao te njegove farmerske kolumne. David Lynch je redatelj, pisac, slikar, a bome ima i svoju kavu. Ovu su samo dva primjera ljudi koji su mijenjali poslove i karijere. Dva spomenuta gospodina su postali svjetski poznati pa im je, usudio bih se reći, bilo barem donekle lakše krenuti novom stazom. Nama koji to nismo je ipak potrebna neka pomoć. Dobivanje posla kojega želiš i pokretanje karijere iz čega takvog mi je u tom vremenskom periodu izgledalo kao da stojiš ispred kuće u kojoj je žovijalna zabava. Kroz prozore se vide uzvanici kako razgovaraju, smiju se, piju i slušaj glazbu. Sjajno im je. Ali na zabavi te ne žele. Ne zato što im nisi potreban. Ne žele te jer te ne poznaju, jer ne slušaš njihovu glazbu. Ne žele te jer nemaš 3+ godina na istoj ili sličnoj zabavi. A i gužva je. Kolača u kuhinji nema dovoljno za sve. Sa ceste gledaš kako novi uzvanici neprestano kapaju unutra. Dotjerani, iskusni, nedokučivo prikladni. Moraš unutra jer ne možeš ostati na cesti s ostalim kmetovima. Loru sam upoznao još za vrijeme studija. Od tada je nisam viđao, jednom slučajno, izlaske na pozornicu ne računam. Od tada je poput ovih gore postala glazbenica, diskografkinja (ženski diskograf op.a.) i, što je najvažnije za ovaj narativ, poduzetnica. Pa kada sam i sam odlučio krenuti drugom stazom, obratio sam joj se za savjet. U kontaktu smo do tada bili slabo. Par puta godišnje. Ja sam ga inicirao radi ovog glazbeničkog dijela. Osoba koja me nije vidjela neka desetljeća mi je davala opsežne odgovore. Nije bilo oskudijevanja rečenicama od par riječi. Razrađeni scenariji, ilustracije, primjeri, smjernice. I nakon nekoliko takvih mini eseja je stvar začinila s "najbolje je da se javiš Nataši. Pokrećemo mentorski program". Javio sam se. Ne očekujući ništa posebno u biti. Dijelom iz znatiželje, dijelom iz nemanja čega izgubiti, dijelom iz stvarne mogućnosti za nekakav napredak, ali i kako bih pomogao programu da zaživi. Jer sam, eto, altruist (ovo je kakti šala op.a.). Trebalo je ispuniti obrazac, valjalo je objasniti zašto sam se prijavio - nešto sam upisao, vjerojatno je bilo štreberski.
Nataša je isto poduzetnica. Dapače, međumrežja znadu za nju. Utipkao sam joj ime u tražilicu prije susreta da znam kako izgleda jer smo se našli u "neformalnom okruženju". Svoju sam mentoricu upoznao na vruć ljetni dan 2019. ako se ne varam. Odmah se primila posla. Jedno od prvih pitanja koje mi je postavila je bih li se opisao povučenim. Imali smo nekoliko mentorskih sesija. Moja se uloga zvala mentee što mi i danas, dvije nove godine nakon, zvuči glupavo. Tražio sam alternativu, čini se da je stvarno nema. Svakim našim susretom Nataša je proširivala listu zadataka. Svaki puta su smjernice i upute bile razrađenije. Pripremala se ili se barem tako činilo. Vodili smo bilješke. To sam kakti trebao ja, na kraju je ona - i to svaki put! :) Od tih zadataka nisam ispunio gotovo niti jedan. Osim LinkedIna. To sam imao ranije. Imao sam zadatak proširiti listu kontakata na "barem 50". Pa sam se bacio na klikanje, osjećajući se nešto poput Acea Venture kada nosi onog albino šišmiša. Većina me prihvatila. Jedna osoba mi je poslala poruku da pošto nemam ispunjene podatke, što želim od nje i zašto sam joj se javio. Ja se eto nisam baš pokazao na najboljim menteem, ali netko ozbiljniji u mojoj tadašnjoj situaciji bi bio mogao konkretnije iskoristiti dobivenu priliku. Takav netko bi se definitivno trebao prijaviti jer će dobiti: * mentorstvo osobe koja je pokrenula vlastiti posao - i to značajan pa su te smjernice iz prve ruke i isprobane na terenu
* privatnu audijenciju kod glave marketinga u njenoj kompaniji * mentoricu koja mari - koja mari dovoljno da vodi bilješke umjesto tebe, koja će se potruditi razrađivati program iako si inertan, koja će kada joj javiš da si je upravo vidio u pivnici u industrijskoj zoni na rubu grada doživjeti kao osobnu uvredu što joj se nisi javio i reći da se vratiš. Kada se vratiš ćeš otkriti da te pozvala na proslavu jednog od onih događaja u obitelji koje se najviše pamte. Pa ćeš piti (besplatno) s njenim društvom koliko te volja. Samo što si autom pa nemreš piti koliko te volja. * osnaživanje u trenutcima kada sumnjaš u sebe * vjetar u jedra kada ga ispušu frustracije ili zajedničku radost nad malim ili većim pobjedama. Još uvijek smo u kontaktu. Prošle su gotovo dvije godine. To su barem bila moja iskustva. Jer ja sam u špilu mentorica odjednom izvukao i jokera, i asa, i damu. A ona kuća s početka priče. Meni se na kraju posrećilo da me netko preporučio osobi iznutra tko me pozvao u predsoblje. Poduzetniji će polaznik ovoga programa dobiti alate kako barem doći na vrata do ulaza i pokucati. Neki odlučniji će jurnuti na vrata i gnjevom jarnosnim po njima i raspaliti. Na kraju će netko čuti. Mora. Ivan Jambrošić, copywriter & mentee Svog mentora ili mentoricu možeš pronaći na ovom linku.
Comments