Ovo je priča o mom mentoring iskustvu. O tome kako sam se našla u ulozi menteeja, što sam naučila putem te što sam otkrila o „pravom timingu“ za pronaći mentora. Pa krenimo od početka.
Za Mentoring Byte čula sam u fazi kada sam osjećala da se nalazim pred zidom po pitanju svog posla i rezultata koje postižem. Nedostajalo mi je znanja i načina da svoje ideje pretočim u akciju. Osjećala sam da trebam mentora, osobu koja će mi pomoći da pronađem rješenja i steknem uvide iz područja s kojima se ranije nisam susrela.
Natašu Kapov sam prvi put slušala dok je držala predavanje na jednom meetupu. Njezina prizemljenost, energija i lakoća s kojom je pričala o restrukturiranju cijelog svog odjela oduševila me. Jednostavnost s kojom je pričala, uz naglašavanje metrika i rezultata, bili su dovoljni da mi njezino predavanje ostane u sjećanju. Više od godinu dana nakon, kada sam čula za Mentoring Byte i vidjela Natašino ime na popisu mentora, nisam imala dvojbe koga bih željela za mentora. Napisala sam motivacijsko pismo, javila se Nataši, i par tjedana nakon zakoračila u mentoring proces.
Moj mentoring put nije bio „by the book“. Umjesto uzlazne putanje, opisala bih ga više kao brdovit i prepun upitnika. Što je duže trajao, to mi se više pitanja javljalo. Vrlo brzo sam shvatila da ciljevi i želje koje sam imala na početku mentoring programa nisu isti ciljevi koji su mi kasnije bili relevantni. Uz to, u tijeku mentoriranja prolazila sam kroz proces promjene posla. Dijelom je to bilo upravo zbog mentoriranja, kroz koje sam iskristalizirala svoje prioritete i vrijednosti kojima se vodim. Drugačije radno okruženje značilo je i drugačije poslovne ciljeve. Ipak, ono što mi je olakšalo cijeli taj proces bio je pristup moje mentorice. Prepoznala je kada je vrijeme da zastanemo i pauziramo mentoriranje, odlučila se maksimalno prilagoditi mom tempu, umjesto da se striktno držimo plana koji smo na početku postavile.
Kako se naš mentoring nastavljao i naš odnos postajao bliskiji, teme i problemi kojih smo se doticale bili su za mene sve kompleksniji i značajniji. Ipak, mentoričino iskustvo i životni primjeri ohrabrili su me da krenem uvoditi promjene i pokrenem konkretne korake prema ostvarenju ciljeva. Vrlo sam brzo naučila da za svako pitanje koje imam za Natašu mogu očekivati trostruko više pitanja usmjerenih prema meni. Dobila sam coacha.
Mentoring je bio i više nego što sam mogla poželjeti. Konkretne tehnike, preporuke za čitanje, poznanstva koja sam stekla i strpljenje moje mentorice pomogli su mi da se više usmjerim na probleme koji su me mučili, umjesto da se pomirim s postojećim stanjem. Njezin pristup koji je bio usmjeren na to da samostalno dođem do rješenja, umjesto da mi ih servira na pladnju, pomogao mi je da s vremenom lakše pristupam problemima.
Kada tema koja me je zanimala nije bila direktno vezana uz Natašinu ekspertizu, umjesto da se prebacimo na novi cilj, ona me je povezala sa svojom kolegicom koja ima iskustva u tom području. Sa svakog mentoring susreta ponijela sam pregršt misli, ideja i pitanja koji su mi pomogli da radim na svojim ciljevima.
Vrlo brzo sam shvatila da mi mentoring može biti koristan jedino ako ću „zasukati rukave“ i zaista raditi na stvarima o kojima smo pričale na našim susretima. No istina je da to nije bio uvijek slučaj. Imala sam trenutke kada mi je nedostajalo motivacije ili kada sam druge stvari stavila kao prioritetnije. Nisam bila savršen mentee koji se drži svega što je bilo dogovoreno. Podrška mentorice (a često i podsjetnici) ipak su bili dodatni push koji mi je pomogao da ne guram probleme pod tepih već da se suočim s njima direktno.
Nakon što sam prošla kroz Mentoring Byte program mogu reći da je mentoriranje bilo iskustvo koje je teško usporediti s bilo kojim drugim oblikom učenja.
Ako razmišljaš o Mentoring Byteu i dvoumiš se je li program za tebe, nadam se da će ti moje pozitivno iskustvo pomoći da se ipak odlučiš krenuti u tom smjeru. Perspektiva mentora koji može objektivnije sagledati situaciju i svojim iskustvom pomoći da zakoračiš naprijed nezamjenjiva je ako želiš napredovati.
I da se vratim na pitanje s početka – kako znati je li vrijeme za mentoring?
Iz mog iskustva, ako osjećaš da stojiš na mjestu, da se uvijek vrtiš oko istih problema, da ti se često javljaju slične situacije koje te čine nezadovoljnima – možda je vrijeme da se obratiš mentoru.
Ako bi želio/željela unaprijediti svoje znanje i napredovati – pronađi mentora.
Ako bi želio/željela proširiti poznanstva stručnjaka u svom području (a i šire) – mentoring je dobar prvi korak.
Ako imaš jasne ciljeve, ali nejasan put kako ih ostvariti – proscrollaj po Mentoring Byte stranici i, pogađaš, javi se mentoru.
Kada nisi siguran/na je li mentoring za tebe – manje ćeš izgubiti ako ipak pokušaš s njim. Činjenica da te je ideja zainteresirala dovoljno da ju razmatraš, dobar je znak da bi ju mogao/la dalje istražiti.
Ako se osjećaš nesigurno javiti se nepoznatoj osobi i tražiti od nje da izdvoji svoje vrijeme i podijeli s tobom svoja znanja, nisi jedini/na. A uz to, mentoring nije uvijek lak. On zahtjeva vrijeme, posvećenost, traži da budeš iskren/a prema samom/oj sebi kako bi se vidjeli pravi rezultati. Ipak, ono što možeš dobiti zauzvrat dovoljno je vrijedno da riskiraš.
Sretno!
Comments